Thursday, August 20, 2009

Šta li nam je u glavama?

Verovatno precenjujući političku obrazovanost svog naroda, čvrsto sam ubedjen da svaki Srbin dok gleda neki politički program, prosečno bar deset puta nedeljno pomisli: "šta li je ovima u glavi?"

Kod mene su razna pitanja u opticaju. Od "šta je ovom čoveku u glavi?" preko "šta li on misli da je nama u glavi?" do "ma ovo mora da je skrivena kamera!"

Gledam ih tako, a ipak imam onaj osećaj kao kada stojite u prepunom autobusu u kojem se neko "čuje" na "kupam se isključivo subotom - i leti i zimi", a samo se vi okrećete oko sebe da ustanovite poreklo iste nesrećne okolnosti, dok drugi kao da uživaju u nagonu za "vraćanjem poslednjeg pojedenog obroka na svetlo dana". Ili, recimo, ona filmska situacija sa turbulencijama u padajućem avionu i scenama u kojima ispadaju koferi iz tovarnog prostora, maske za disanje i sve to prati vriska i cika. Kod drugih da, kod nas jok. Mi imamo sreću da čujemo blagi posmrtno umirujući glas našeg kapetana koji saopštava. "Dragi putnici, sve je u redu. Vežite vaše pojaseve. Za koji minut ćemo sleteti u okean."

Dakle, razlog što je to tako u Srbiji, jeste to što postoji nekoliko vrlo efikasnih metoda manipulacije nacijom. Evo tri glavne.

Prva i osnovna manipulacija je pouzdana, "samo za tvoje uši" informacija iz "samog vrha"

Poslednjih nekoliko godina glavna "samo za tvoje uši informacija" jeste da je neko tamo, negde u svetu kreator naše unutrašnje politike. Malo toga od nas zavisi i zato svi moramo da trpimo samovolju pojedinaca. Što se tiče opozicije, "ti" iz sveta zaokružuju glasačke listiće većine građana u Srbiji. Što se tiče vlasti, podrazumeva se da "ti" kreatori naše politike upravo žele da Mišković bude glavni tajkun, Branko Radujko direktor Telekoma ili Bojan Krišto direktor Aerodorma.
Sve u svemu nisu krivi ovi sa vlasti, nego ih tako zapalo. Dakle, moraju reforme da se sprovedu, kažu, na "samom vrhu", ne bi oni, ali moraju (taj deo im verujem). A to što je njih zapalo (voljom onih u svetu, naravno) da ne osete težinu reformi ili se čak uglave u "primarnu akumulaciju kapitala", kako su interno nazvali ovu pljačku, jeste čist sticaj okolnosti.

Druga manipulacija je "zabrinutost" praćena grimasama i velikim rečima i još većim obećanjima i rešenjima.

Za Kosovo, EU, grip H1N1, socijano ugrožene radnike u opljačkanim firmama, krizu, doborobit životne sredine i životinja, slobodu medija, natalitet, Isusovo učenje, prava svih manjinskih grupa... Kao i pre deset godina velike reči, "velikih ljudi" koji iz svojih velikih kuća ulaze u tudje velike automobile da bi pravili velike račune novcem od velikih nameta malim ljudima - sve to samo za veliku Srbiju.

Zabrinutost prati velika borba protiv korupcije, još veća reforma državnog aparata, najveća moguća revizija raspodele državnih stanova, tolika odbrana prava Srba na Kosovu da Obama od straha sve vreme mora držati ruku na "crvenom dugmetu". Mda.

Treća, glavna manipulacija je "sve je u redu" manipulacija.

I drugi imaju probleme, pa se niko ne buni, evo osvojili smo zlato u nekom bazenu, kriza je gotova, dobićemo novi kredit, evo "beli šengen", a sada će i SSP, samo što nije... Oni koji kritikuju samozvanu "elitu" isključivo se služe govorom mržnje. Ma svaki put kada ne pohvale premudrost naše elite, oni ostrašćeno i zavidno skupljaju jeftine političke poene. Uz takve reči ide i onaj ležerni osmeh i konstatacija da je svaki kritičar aktuelne situacije ostrašćen, jer ga žena vara, ima tesne cipele, probleme sa erekcijom, više voli život nego Kosovo, ne voli sarmu i burek, zato što bi i on da krade a ne može, plaćen jer je izdajnik, kriminalac, nekrst, patuljak, homoseksualac, loš čovek i još trista drugih izmišljotina.

I tako... A u našem autobusu smrdi, li smrdi...