Saturday, September 5, 2009

Kako je Srbija ponovo krenula suprotno od kazaljke na satu

Stavovi Pokreta Solidarnost, koji se zalaže za osposobljavanje Srbije za šanse i izazove koje sa sobom donose 21. vek i globalizacija

U neobične pojave na planeti Zemlji - pored polarnih aurora, loptastih munja i australijskih kljunara - spada i sposobnost svake Vlade Srbije u kojoj participira Ivica Dačić da uporno pravi iste greške. Jedna od njih jeste drastično ograničavanje slobode medija oličeno u "Zakonu o javnom informisanju", odnosno izmenama i dopunama prethodnog zakona.

Taj film smo već gledali i nije nam se svideo - čak se može reći da nam je bio poprilično gadan. Međutim, eto, sada ga opet gledamo i to na inicijativu istih onih koji su prethodnu predstavu najviše i kritikovali. Za razliku od Miloševićeve diktature koja je imala dugogodišnju uvertiru ovaj put imamo ulazak u istu po skraćenoj proceduri. A novi medijski zakon dolazi u paketu sa ograničavanjem prava na štrajk radnicima.

Evo par primera kakve sve koristi imaju građani o ovih izmena i dopuna. Kada vam se dogodi da vam rod rođeni umre nemarom lekara koji je prethodno tražio i uzeo mito za operaciju, kada vam firmu opljačkaju korumpirani direktori i njihovi stečajni naslednici, kada vam prijatelja policija pretuče na smrt ili kada dobijete otkaz u sudu da bi na vaše mesto seo neko podoban, nećete moći baš ništa da kažete dok naše super-efikasno i nekorumpirano sudstvo ne dostavi pravosnažnu presudu protiv onih koje biste vi da "klevećete". Ili, kako naš Predsednik kaže: "dosta mi je više tih priča o korupciji i kriminalu - ako imate dokaze, donesite ih u policiju!" Jeste malo neprijatno nositi dokaze u aferi "Kofer" ministru Dačiću, ali ako je Predsednik tako rekao - onda stvarno nema druge!

S druge strane, oni mogu sve. Mogu da vas obaveste da, po rezultatu sopstvenih istraživanja, imate čistu sreću što živite u Srbiji, jer je kod nas sve tako jeftino da Kinezi, eto, razmišljaju da presele svoju bagatelnu proizvodnju baš ovde, a velike svetske kompanije se prosto otimaju ne bi li malo uživale u blagodetima domaće poslovne klime. Mogu da vam obećaju hiljadu evra od akcija, proizvodnju FIAT-a, 100 hiljada novih radnih mesta usred najveće ekonomske krize od Velike depresije do danas, stanove, investicije, koridore, čiste tendere, "kažnjavanje odgovornih" i još trista izmišljotina - a vi nijednom nećete moći da kažete "izgleda da nas opet bezočno lažu". Ako se drznete da naglas to izgovorite, eto kazne od milion evra - isto onoliko koliko je poklonjeno Miladinu Kovačeviću zbog "malog propusta" državnih službenika. Ali, ni to nećete smeti da kažete jasno i glasno, jer još uvek nema pravosnažne presude protiv gospodina vicekonzula.

Dalje, nećete moći da kažete ni "Kosovo je Srbija", niti da nije Srbija, pošto još uvek čekamo presudu Međunarodnog suda pravde oko toga. Nećete moći da kažete da je Hašim Tači terorista, da je Ante Gotovina izvršio genocid nad Srbima u Hrvatskoj, a o liku i delu Nasera Orića da i ne govorimo. Haradinaj? Ni reči, još nema presude. Mladić? Ista priča. Nećemo, dakle, smeti da pominjemo monopol Delte, malverzacije oko Luke Beograd ili TC Ušća, ubistvo dvoje nevinih mladića koji su služili svojoj zemlji kao gardisti u Topčideru (odnosno, njihovoj nasilnoj smrti - ne znamo još da li je samoubistvo u pitanju), finansijskim avanturama nestašnog Zvezdana Terzića i njegovih kompanjona iz Fudbalskog saveza Srbije, organizovanom uništavanju sportskih društava Crvena zvezda i Partizan ili milijardama evra koji bez kontrole nestaju iz državne kase i završavaju na Kipru i sličnim lokacijama. Naravno, podrazumeva se da ne smemo pominjati ni Tadićevo najbrutalnije moguće kršenje Ustava nalozima koje izdaje Mirku Cvetkoviću, koji je usput i premijer Srbije.

A suština je jednostavna. Pošto se preko Specijalnog suda i UBPOK-a Dinkić obračunao sa svima koji su smetali dominaciji Delte, sada su na red došli i oni koji imaju da kažu nešto protiv toga. Disciplinovanje onih koji bi mnogo da pričaju za sada počinje u Privrednom sudu, ali nije isključeno da će se vrlo verovatno uskoro preseliti i u Specijalni sud.

Vredi pomenuti da je osmog juna ove godine u Evropski parlament ušla švedska Piratska stranka (Piratpartiet), treća najveća stranka po broju članova u toj zemlji i najpopularnija stranka među mladim Šveđanima. Osnovna ideja te političke organizacije jeste ukidanje ono malo zaostalih zakonskih barijera za razmenu određenih vrsta podataka preko Interneta. Pre par dana, samozvana "proevropska" Vlada u Srbiji izmenama i dopunama "Zakona o javnom informisanju" otvorila je sebi mogućnost da ukine svaku informaciju koja ne veliča premudrost onih koji je sačinjavaju. Tako je Srbija, nažalost, ponovo krenula u suprotnom smeru od kazaljke na satu.

Novi-stari zakon neće sprečiti frulice da sviraju "U cara Trojana kozje uši", ali će svakako služiti pojedincima iz vlasti za lični obračun sa onima koji, po njihovom kriterijumu, previše znaju i još bi da govore o tome. Očigledno je da naš Savet Plemenskih Mudraca nije čuo da je 21. vek doneo sa sobom Internet i da sve te informacije koje bi oni tako žarko voleli da zataškaju i sakriju od očiju javnosti uveliko kruže po globalnoj mreži. Na nesreću politikanata koji sebe pokušavaju da predstave kao državnike, njihovih marketinških savetnika i male grupe krupnih privrednih kriminalaca, Srbija nije Srbistan, zabačena prćija izolovana od ostatka sveta, već naša otadžbina i naš dom. Zbog toga je naša dužnost da se prema njoj baš tako i odnosimo.

Onima kojima još uvek nije jasno zašto je važno da se svako od nas suprotstavi naznakama diktature oličenim u gušenju slobode medija, preporučujem poemu Martina Nimulera (Martin Niemöller) iz vremena nacističke Nemačke:

Prvo su došli po komuniste,
a ja se nisam pobunio jer nisam bio komunista.

Zatim su došli po Jevreje,
a ja se nisam pobunio jer nisam bio Jevrejin.

Zatim su došli po sindikalce,
a ja se nisam pobunio jer nisam bio sindikalac.

Zatim su došli po katolike,
a ja se nisam pobunio jer sam bio protestant.

Zatim su došli po mene,
ali tada više nikoga nije bilo da se pobuni.

Pošto smo se lepo razumeli zbog čega je toliko važno da se "Zakon o javnom informisanju" vrati nazad u fioku onih koji bi po svaku cenu što duže da gospodare našom kućom, a da je pri tom tretiraju kao javni WC, vidimo se u utorak da se izborimo za svoje osnovno ljudsko pravo - pravo slobode govora. Pokret Solidarnost će u utorak, 8. septembra, od 12 časova kod Predsedništva Republike Srbije (Andrićev venac 1) početi sa prikupljanjem potpisa za ukidanje nakaradnog "Zakona o javnom informisanju".

Autor: Pokret Solidarnost